Roštilj od konoplje (II.dio) – Pogled projektantice

Prva skica imala je, osim osnovnog gabarita sa svim traženim elementima, i dodatni “mondrianovski” moment – boju.

Boja koja je dolazila u obzir trebala je biti , u skladu sa ostalim sirovinama bloka, prirodna tako da je logični odabir bila tvornica Keim. Gospođu Žaninu smo zatim osim za pigmente koji bi bili odgovarajući pri izradi blokova pitali i za mogućnost impregnacije površine bloka kako bismo izbjegli žbukanje.

Blokovi konobetona, a time i zid od konoplje, nije predviđen biti izložen vanjskim utjecajima i potrebno ga je zaštititi žbukom. A imati zid od konoplje a na prikazati njegovu specifičnu strukturu nije baš sretno rješenje. Nije dobro niti da su blokovi u izravnom dodiru sa tlom ili betonom a u ovom ih je slučaju potrebno i odići od podloge. I na kraju blokovi konobetona nisu nosivi elementi već u osnovi ispuna zida dok je nosiva konstrukcija od drveta, čelika, betona.

Prethodno navedene uvjete i probleme pri izradi roštilja na otvorenom blokovima konobetona riješili smo tako da smo ga čelikom odigli od tla i povezali dijelove, hidroizolacija su postale drvene ploče paljene i češljane japanskom metodom Shou sugi ban, ložište je obloženo šamotnim opekama, radna ploha lijevana od epoksi smole.

Dugo toplo ljeto je bilo vrijeme ispitivanja svega planiranog i produkcije blokova vlastitim ručicama.